Misli o RATEL-u, Uputstvu, Zakonu i Ustavu…

Dakle, jutros je okačeno famozno Uputstvo, za koje je čuo ceo domaći Internet. Nakon razgovora sa Danicom o ovoj temi, delova Ustava i Zakona o telekomunikacijama, koje sam pročitao na Svakodnevnici i SSpin-ovog komentara na istom postu, malo sam razmišljao o svemu ovome. Ustav je najviši državni akt, i svi Zakoni, Odredbe i ostale stvari treba da budu u skladu sa njim. Daleko sam od pravnika, ali da pokušam da izlažim meni logično obrazloženje. Član 41. i 42. Ustava kažu:

Tajnost pisama i drugih sredstava opštenja

Član 41.

Tajnost pisama i drugih sredstava komuniciranja je nepovrediva.
Odstupanja su dozvoljena samo na određeno vreme i na osnovu odluke suda, ako su neophodna radi vođenja krivičnog postupka ili zaštite bezbednosti Republike Srbije, na način predviđen zakonom.

Zaštita podataka o ličnosti
Član 42.

Zajemčena je zaštita podataka o ličnosti.
Prikupljanje, držanje, obrada i korišćenje podataka o ličnosti uređuju se zakonom.
Zabranjena je i kažnjiva upotreba podataka o ličnosti izvan svrhe za koju su prikupljeni, u skladu sa zakonom, osim za potrebe vođenja krivičnog postupka ili zaštite bezbednosti Republike Srbije, na način predviđen zakonom.
Svako ima pravo da bude obavešten o prikupljenim podacima o svojoj ličnosti, u skladu sa zakonom, i pravo na sudsku zaštitu zbog njihove zloupotrebe.

Dakle, Ustav definiše kada sme da se odstupi od navedenih članova.

Član 55. Zakona o telekomunikacijama, na koji se poziva Uputstvo, kaže:

Javni telekomunikacioni operator je dužan da kao deo sistema, o sopstvenom trošku, oformi podsisteme, uređaje, opremu i instalacije za zakonom ovlašćeni elektronski nadzor određenih telekomunikacija.

Njime se poručuje da je potrebno da operater omogući nadzor korisnika.

Uputstvo, koje se poziva na član 55. Zakona o telekomunikacijama, a trebalo bi da je u skladu sa Ustavom, samo definiše kako se sprovodi elektronski nadzor. I kaže ovo:

Javni telekomunikacioni operator obavezuje se da na zahtev nadležnog državnog organa dostavi podatke o svim komunikacionim sredstvima koja su se pojavljivala na određenoj geografskoj, fizičkoj ili logičkoj lokaciji u minimalnom periodu od poslednjih 48 časova, nezavisno od postojanja telekomunikacione aktivnosti.

Pružalac Internet usluga je dužan da nadležnim državnim organima omogući pristup ažurnoj bazi podataka o pretplatnicima i periodično na zahtev dostavlja eksportovanu bazu podataka u formatu dogovorenom sa nadležnim državnim organima.

Spominje se da na zahtev mora da se omogući pristup podacima. Ima delova gde to nije eksplicitno navedeno, što je možda loše. Ali, ako se Uputstvo oslanja na Ustav, onda bi trebalo da je zabranjen pristup informacijama bez zahteva suda, ili kad nije ugrožena bezbednost Republike Srbije.

To jest, Uputstvom se dozvoljava neograničen pristup informacijama, ali se taj pristup Ustavom i Zakonom o telekomunikacijama ograničava na specijalne slučajeve. Na primer, ako se počini krivično delo 1. januara, a zahtev suda se izda 1. februara, onda bi provajder dostavio traženu komunikaciju od 1. januara do određenog datuma. Moguće je da zato moraju da prate sve podatke. Tako nešto mi deluje razumno.

Voleo bih ako bi ovo pročitao neki pravnik, koji bi mogao da da svoje tumačenje. Možda je ovo tačno, a možda je i samo moj pokušaj samoubeđivanja da je sve u redu…

U svakom slučaju, zdrava doza paranoje nije na odmet ;). Enkriptujte vaše poruke, razgovore preko IM-ova, i tako te stvari… Čisto radi vaše sigurnosti.

Tags: , , , , , , , ,